 U okviru Erasmus+ projekta Connect – enjoy mountains & learning outdoors (CEMLO ) školski tim Gimnazije Fran Galović Koprivnica putovao je na mobilnost u Sloveniju. Kako je bilo čitajte u članku Filipa Baronića.
12.6. Putovanje je započelo u nedjelju u 17:30 te smo se lakih srca oprostili od roditelja i prijatelja te krenuli prema predivnoj Sloveniji. Nakon dva i pol sata putovanja, stigli smo u grad Velenje, nekad poznat kao Titovo Velenje. Grad ima vrlo sličnu administrativnu funkciju kao i Koprivnica, nešto je manji i moram priznat razvijeniji, ponajviše poznat po “Lokalcu”, lokalnoj prijevoznoj kompaniji koja besplatno vozi ljude po Velenju cijeli dan. Uglavnom, nakon dolaska u 8 sati navečer, odlučili smo istražiti Velenje laganom šetnjom. Vrijedno je i napomenuti da smo bili smješteni u Mladinskom hotelu (hostelu) gdje smo imali puno prostora za druženje s ostalim timovima iz Turske, Litve, Italije i Slovenije. 13.6. Nakon doručka odlazimo do Školskog centra Velenje. Školski timovi održali su prezentacije o zadanim temama te su se učenici međusobno upoznali. Učenici su podijeljeni u timove te je najavljen „lov na blago“. Svaki tim sastojao se članova iz svih država, a svaki pojedinačni jezik bio je ključ u rješavanju zagonetaka koje su nas dočekale na određenim lokacijama u Velenju. Imali smo slovenskog vođu koji je dobivao tragove gdje smo morali ići te bi dolaskom na tu lokaciju dobili bi još tragova, koje bi nas vodile po cijelom Velenju. Nakon uspješno odrađenog posla otišli smo na Škalsko jezero, gdje smo proveli ostatak poslijepodneva sa ostalim učenicima te bilo je vrlo zabavno. ZANIMLJIVOST: Samo jezero je nastalo nakon što je ispod tla godinama iskapan ugljen pa je tlo potonulo za nekih tridesetak metara! Nakon večere, vratili se u hotel kako bi svjedočili povijesnom trenutku. Hrvatska nogometna reprezentacija pobijedila je Francusku 1:0, u prvenstvu „Lige nacija“. To je bio prvi puta u povijesti da je Hrvatska pobijedila Francusku u nogometu! 14.6. Ujutro nas je dočekalo lagano, osvježavajuće vrijeme te nas je autobus odveo do Logarske doline, predivnog prostora za planinarenje. Na putu koji je trajao oko sat vremena, stali smo u malenom naselju Solčava, gdje smo posjetili minijaturni muzej o povijesti Slovenskih planina te nakon toga, konačno stigli do te famozne doline. Planinarenje nije bilo teško, lagana uzbrdica koja nas je vodila uglavnom kroz šumu te smo nakon sat i pola hoda stigli do prekrasnog vodopada Rinka, visokog devedeset metara. Podno vodopada smo se osvježili te napravili vrhunske fotografije, a onda krenuli natrag prema Velenju. Ponovno suočeni sa slobodnim poslijepodnevom, dogovorili smo odbojku u „Sončnom parku“. Lokalcem smo stigli do parka te uživali u odbojci. Odigrali smo prijateljsku utakmicu Hrvatska – Slovenija koja je završila 1:1 , a zatim smo se izmiješali i nastavili igrati do večere. 15.6. Prijepodne je bilo rezervirano za on-line aktivnosti. Nakon toga nas je Lokalac odveo do rudnika ugljena koji, iako aktivan, djeluje i kao muzej. U njemu smo iskusili kako je bilo rudarima u 19. i 20. stoljeću što podrazumijeva i rudarski gablec. Rudari su radili od 1 2-16 sati na dan!!! Nakon rudnika krenuli smo prema planini Golte. Ovoga puta, planinarenje je bilo malo ekstremnije, staza je bila strmija, kao što na skijalištu to obično i mora biti. Put po Goltama okončali smo večerom u lokalnoj kolibi, gdje smo posluženi planinarskim gulašom i finim kolačima od borovnice. Vraćajući se u Velenje osmislili smo iznenađenje za naše nove prijatelje. Dogovorili smo da će naš Damjan Domanovac pripremiti svoje domaće palačinke, za sve učenike. Kao što je i očekivano, palačinke su bile odlične, pogotovo sa bijelom Lino Ladom. Pošto su slovenski učenici donijeli gitaru, zajedno smo pjevali popularne engleske i hrvatske pjesme, igrali smo društvene igre, razgovarali i ponajviše uživali u Damjanovim palačinkama. Nažalost, okupljanje je završilo nešto prije ponoći, kada smo svi izmoreni pošli na spavanje. 16.6. Rano ujutro krećemo prema svjetski poznatoj Postojnskoj jami. Jama je bila super, uživali smo u prohladnom zraku prisutnom u jami, a osobno sam bio oduševljen njenim ljepotama. Na tisuće stalaktita, stalagmita, stupova, zavjesa, špageta i ostalih speleoloških oblika … Zanimljivo je da smo razgledavanje obavili vozeći se u vlakiću te hodajući. Pozdravili smo i svjetski endem, čovječju ribicu. Nakon izlaska na svijetlo dana, krenuli smo prema glavnom gradu Slovenije, Ljubljani. Nakon kratkog razgleda i slobodnog vremena, vratili smo se na zasluženi odmor u Velenje. 17.6. I došao je Dan D, dan odlaska kući. Nakon doručka, uputili smo se prema Školskom Centru Velenje gdje se održala završna ceremonija. Na toj ceremoniji ugodno su nas iznenadili Slovenski učenici zato što su održali mini – koncert. Odlično su izveli svaku pjesmu koju su pripremili, sa posebnim pohvalama učenici Manci Trebižan, njihovoj pjevačici te sviraču bubnjeva Oskaru, koji su nas oduševili. Tijekom nastupa došlo je do masovnog plesa i naravno poziva bendu da odsvira još jednu pjesmu izvan protokola. Nakon plesa odigrali smo Kahoot kviz, o svim aktivnostima koje smo prošli proteklih dana. Poslije ceremonije održao se ručak gdje smo se, i veseli i tužni, pozdravili sa svima. Nadamo se da to nije zadnji puta da se vidimo. I tako se oko 14.00 sati pozdravili i s ljepotama Slovenije te teških srca, krenuli kući. Kako nam je bilo možete vidjeti i u kratkom videu  Na mobilnost u Tursku u sklopu Erasmus+ projekta CEMLO putovali su učenici Bruno Dević, Klara Benšić, Tina Odobašić i ja, Filip Baronić te nastavnici Zoran Pintarić (koordinator projekta) i Marina Njerš. 29. 4. – 30. 4. Putovanje je započelo polaskom u Bratislavu iz Koprivnice u 22 sata. Putovali smo najprije kombijem do Bratislave, zatim do Dalamana avionom i napokon autobusom do Kusadasija. Na aerodromu nas je dočekao Emir, učenik turske partnerske škole. Umorni od puta, proveli smo večer odmarajući se u hotelu. 1. 5. Dan je bio predviđen za samostalno istraživanje mjesta, pa smo šećući uz more uživali u dugim pješčanim plažama, a najhrabriji od nas i okupali su se. Moram spomenuti da je sunce ostavilo trag na našoj koži. U hotel su stigli i partneri iz ostalih škola pa smo odlučili organizirati druženje u jednoj od naših soba. Skupilo se desetak ljudi iz Slovenije, Italije i Turske te smo uživali u ostatku večeri. 2. 5. – Dan koji je obilježio početak mobilnosti. Jutro je obilježila ceremonija dobrodošlice. Svi učenici bili su pomiješani za stolovima tako da smo sjedili s učenicima i nastavnicima drugih zemalja kako bismo maksimalizirali interakciju. Uživali smo u uvodnom govoru turskih profesora, plesu te glazbenoj izvedbi turskih učenika nakon kojih su slijedile prezentacije drugih zemalja. Prvi smo bili mi te smo nakon predstavljanja naše škole i zavičaja, pokazali video o Kalniku koji je u svima potaknuo pozornost. Završili smo ceremoniju razmjenom darova i zajedničkom fotografijom. Svaki trenutak slobodnog vremena koristili smo za igranje odbojke na hotelskoj plaži. Popodne smo se vozili biciklom kroz Nacionalni park Mili Buyuk Menderes, nedaleko od grada. Vrijedno je spomenuti da je taj nacionalni park bio uz brdo uz koje je vrlo teško biciklirati, zbog čega je dio tima trebao pomoć službe za spašavanje i vozio se autom. U parku smo naučili kako se ispravno postavlja i posprema šator te smo dobili općenite savjete o toma kako preživjeti u divljini. Nadalje, pokazali su nam kako pronalaze izgubljene ljude u šumi ili unesrećene za vrijeme potresa. Za tu svrhu koriste utrenirane potražne pse koji su nam demonstrirali svoj posao, a za nagradu su se kasnije s nama igrali. 3. 5. Nakon doručka, posjetili smo posljednje prebivalište Djevice Marije, napisali želju na zidu želja i obavili prvi šoping suvenira. Posjetili smo i tradicionalno selo Sirince. I tamo je bilo obilje suvenira, a vidjeli smo i kako se priprema prava turska kava u pijesku. Večer smo proveli u Kusadasiju. 4. 5. Treći radni dan posjetili smo radionicu keramike gdje je Tina pokušala izraditi posudu od gline. Ručali smo odličan, pravi turski kebab. Nakon ručka, krenuli smo prema Pamukkalama, kompleksu jedinstvenih mineralnih izvora koji se nalaze na UNESCO-ovoj listi Svjetske baštine. Tamo smo mogli hodati bosonogi po tim bazenima čiste vode. Nakon izleta u Pamukkale, odveli su nas u outlet tekstila gdje smo dobili kupon za 50 % off na svu robu. Praznih novčanika sjeli smo na bus na tri sata dugu vožnju natrag prema hotelu. Ovu večer nažalost nismo organizirali druženje zato što smo se kasno vratili. Hotel nam je za večeru pripremio sendviče koje definitivno nismo bacili u smeće.  5. 5. Ovo jutro bilo je mnogo ležernije nego ostala s obzirom na to da su današnje aktivnosti bile mnogo lakše. Doručkovali smo oko 10 sati te smo se nakon toga bavili izradom videa o Pamukkalama s obzirom na to da su učenici svake države morali napraviti video na temu mjesta/aktivnosti koje smo posjetili tijekom tjedna. Video smo završili relativno brzo zahvaljujući preciznim i spretnim rukama Brune Devića. Odlučivši se igrati odbojku sa Slovencima, pripremili smo se za još jedan sat prženja kože te zaigrali. Nažalost, izgubili smo 2:1, ali onda su nam se pridružili i ostali te više nismo brojili rezultat. Igrali smo oko tri sata dok nismo odlučili da je vrijeme za kupanje u bazenu. Voda je bila ledena, ali to nas nije zaustavilo u našoj misiji. Nakon lagane hipotermije, razgovarali smo s lokalnim fizioterapeutom o važnosti obitelji i prijateljstva te razmijenili političke ideje. Navečer je bila organizirana internacionalna večer. Ceremonija je započela oko 19 sati govorima zahvale te revizijom napravljenih videa. Zatim smo odigrali Kahoot! kviz o poznavanju projekta i mjesta iz kojih dolaze partneri, u čemu sam bio 4., prof. Njerš je bila 3., Bruno Dević 2. , a prof. Pintarić prvi. Nagrađeni smo medaljama. Primili smo priznanja i certifikate za sudjelovanje.   Svaka škola trebala se predstaviti nečim tradicionalnim. Prvi su bili Talijani, koji su pokazali vrlo aktivan i veseo ples. Onda su nastupale Litvanke koje su otpjevale tradicionalnu pjesmu. Onda su plesali turski učenici svoj tradicionalni ples te smo konačno mi bili na redu. Otplesali smo naš tradicionalni folklorni ples grizlicu te nakon toga pozvali naše prijatelje Slovence da plešu s nama jer oni nisu imali pripremljeni ples. Vrlo brzo priključili su se i ostali učenici i nastavnici. Do 23 sata svi smo se zabavljali uz glazbu svih zemalja, a onda smo se morali oprostiti od ostatka učenika jer ih nakon te večeri više nećemo moći vidjeti zbog našeg ranijeg odlaska sljedeće jutro. Oproštaj je bio vrlo emotivan jer smo se uistinu sprijateljili.
6. 5. Organiziranim prijevozom otišli smo u Dalaman koji smo razgledali uvečer. Bruno i profesor isprobali su i turski hamam. 7. 5. Još jedan dan na putu. Avionom smo iz Dalamana stigli u Bratislavu gdje nas je dočekao školski kombi i gosp. Vinko koji nas je odvezao kući. Fun fact iz Turske: u Turskoj svi piju čaj, a stranci kavu . Trebam li reći da ovih tjedan dana neću nikada zaboraviti?! Filip Baronić, 3.d  1.Što bi istaknuli kao glavne karakteristike flore i faune područja Bilogore i Kalnika, a što bi mogli istaknuti kao specifičnost?
Oba dva područja pokrivena su biljnim plaštom bjelogoričnih šuma, ponajviše hrasta lužnjaka, graba i bukve. Fauna je kompleksna, uključujući više vrsta kukaca, ptica, divljači i vodozemaca poput pjegavog daždevnjaka. Nekako bih rekao da je flora Kalnika posebna po alpskom jaglacu, zaštićenom reliktu koje se smjestio na našim krajevima nakon prošlog ledenog doba. Bilogora je, s druge strane, posebna po svojim ogromnim bukovim šumama koje služe kao osnova cijelog tamošnjeg ekosustava. Zbog velike biomase bukva, omogućena je veća biomasa ostalih organizama, kao npr. jelenaka i strizibuba, dva kukca koji su zbog svoje veličine trenutačno ugroženi, no kod Bilogore nalaze dom u trulim srušenim bukvama. Te velike šume bukve služe i kao stanište mnogoj divljači, uključujući divlju mačku i kunu bjelicu. 2.Puno ste bili u kontaktu s ljudima koji žive u tim područjima? Kakvi su vaši dojmovi? Ljudi na područjima Bilogore su mi posebno ostali u sjećanju. Moglo bi se reći da žive u nekom određenom skladu sa prirodom. Mnogi od njih se bave poljoprivredom na tradicionalan način koji ne šteti živom svijetu koji ih okružuje. Rijetko koriste pesticide, i sade više manjih polja različitih kultura. Umjesto da imaju jedno ogromno bolje kukuruze, oni imaju manja polja kukuruze, pšenice i krumpira. I onda naravno, bioraznolikost posađenih kultura dovodi do veće bioraznolikosti živog svijeta Bilogore. To je, recimo, omogućilo vraćanje dabrova na područje, i populacija im je sada znatno veća nego prije. 3.Je li Vam u sjećanju ostao neki običaj, tradicija, priča, zanimljivost? Na Bilogori sam se upoznao sa pričama o vilinim kolima. Te stare tradicionalne priče objašnjavaju kako su krugovi u kojima gljive znaju rasti zapravo nastali radom vještica ili vila. Mještani su mi također objašnjavali kako se smatra da su neki izvori vode posvećeni određenim svetim osobama, te je zbog te svetosti voda ljekovita. Primjer toga bio bi izvor u Lepavini posvećen Blaženoj Djevici Mariji pored kojeg je napravljena kapelica. 4.Kakva je ekološka situacija navedenih područja u odnosu na druge krajeve RH, prijeti li neka veća opasnost? Unatoč svemu što se trenutačno događa sa živim svijetom Zemlje, ekološka situacija na Kalniku i Bilogori je poprilično dobra. Oba dva područja su rijetko naseljena omogućujući veću i stabilniju populaciju živih bića, a još s time na Bilogori ima mnogo izvora pitke vode koji dobro dođu flori i fauni. No ipak, nekih problema ima. Recimo, invazivne vrste poput ambrozije narušavaju ekosustav kada se tako lagano i brzo šire. Kod strizibuba situacija je malo komplicira. Tehnički ih možemo nazvati invazivnim vrstama, kada su na Bilogoru došle prije nekoliko stotina godina, no s vremenom su se uspjele jednim dijelom integrirati u ekosustav, no ipak, kada im populacija sezonsko naraste, mogu napraviti veliku štetu bukvama. Još jedan problem koji je prisutan u cijelom našem kraju, uključujući i Bilogoru i Kalnik, je šteta koju divljač vrši na polja sa posađenim kulturama. Ovdje spadaju i dabrovi, čija je populacija mogla tako narasti zbog tih polja, a ako su jedne noći posebno gladni za npr. kukuruz, jednoj osobi mogu napraviti štetu oko 25 tisuća. 5.Što bi istaknuli kao potencijale tog područja u kontekstu održivog razvoja? Najveći potencijal Kalnika i Bilogore je definitivno u turizmu, posebice u onom planinarskom i izvođačkom. Područja imaju puno, puno potencijala, jedino se on još nije ni blizu potpuno iskoristio. Iako na Bilogori ima toliko izvora vode, jako malo ljudi zna gdje se oni točno nalaze, što je prava šteta. Kada bi se znakovima označili mjesta tih izvora, biciklisti bi si mogli napraviti rutu Bilogorom gdje se svakih deset kilometara mogu osvježiti na izvoru. Ili bi se recimo moglo napraviti nešto slično šetnjom nad krošnjama u Sloveniji, gdje bi turisti mogli na drvenim platformama mogli šetati iznad drveća i razgledavati kraj iz druge perspektive. Mogućnosti je stvarno beskonačno. 6.Na što bi trebali pripaziti kad odlazimo u istraživanje Bilogore i Kalnika? Prostori Bilogore i Kalnika stvarno nisu opasni. Vjerujem da je svatko čuo kako na Kalniku ima puno opasnih poskoka, a ipak unatoč tomu u cijelom svom životu sam ih uočio samo dva. No vrlo važna je jedna stvar, a to je ponašati se prema prirodi s poštovanjem. Ako ste dobri prema prirodi, priroda će biti dobra prema vama. Držite se podalje od mladunčadi divljih svinja, berite malo plodova tako da ih ima dovoljno za životinje i slično – bonton šume. Također, pripazite ako nešto želite pojesti. Primjer moguće opasnosti bila bi đurđica koja je otrovna za ljude, a jako sliči jestivom i ukusnom medvjeđom luku. Isto vrijedi i za mnoge vrsta jestivih i otrovnih gljiva. 7.Što bi poručili svima koji još nisu posjetili navedena područja? Područja Bilogore i Kalnika su stvarno posebna i nevjerojatno zanimljiva. Ovako se sa vrha glave mogu sjetiti nekoliko interesantnih i zabavnih mjesta. Planinarski vrh na Aninom vrhu, nazvan po ženi koja je kuću dala zadruzi planinara. Stankov vrh, najviši vrh Bilogore. Sedam zuba na Kalniku, jezero Čebraji, geotermalni izvori u Trnovec Sokolovački, Dugačko brdo poznato po svojoj čistoj bukovoj šumi; i još mnogo. Zanimljivih mjesta i stvari ima puno. Planinarskih putova i biciklističkih staza, sve što si osoba može zaželjeti. A najbolja stvar, toliko toga je još moguće sa Bilogorom i Kalnikom da stvari mogu postajati zanimljivije i zabavnije. Within the Erasmus+ activity of the CEMLO project (Connect – enjoy mountains & learning outdoors), “Fran Galović” Gymnasium in Koprivnica was a host of a mobility in which schools from Lithuania (from a small town next to Vilnius) and Italy (Lipari – volcanic islands near Sicily). Schools from Turkey and Slovenia are also members of the project, but due to the circumstances that involve COVID, they couldn’t participate in this mobility. The main topic of the mobility were historic legends that we prepared as a display in our school as well as in a digital format. You can take a look at them following this link: https://read.bookcreator.com/-L2aSbb_DoiiuRdlvrUbz94uKUQi0Ac1GppPK0_mrJo/nHb7Rb9ISDeXHO01SjRuhw  As our project activities involve mountain areas and learning in nature, our school’s CEMLO team came up with activities and workshops including areas of Bilogora, Kalnik, and Croatia’s shiniest nature pearl – Plitvice lakes. About thirty of our school’s students and teachers were included in designing and executing the activities. Spending time in nature, we introduced our guests to our mountain areas using an interdisciplinary approach. On the first day, our guests got to know our town and school and they presented their schools, places where they live and local legends as well. Foreign students then entered some of our ongoing classes which lead to live interactions and exchanging experiences. After a break, we walked to a well-known excursion site in Koprivnica – PRC, which is located on the slopes of Bilogora. While students learned how to measure their daily activities with the RELIVE app, they also learned a bit about how people used to construct houses using available materials like oak timber, mud/clay, rye… using “Podravska klet” as an example. Students ended the first day competing in a traditional horseshoe throwing game. The next day we went exploring the Kalnik area. They were presented the geological history of Kalnik, they revised all sorts of rocks and students from Italy and Lithuania brought and presented specific local rocks such as amber, volcanic glass and other.  After practicing orientation and reaching Kalnik peak (almost) as well as learning about local legends, students got to know the Kalnik cheese production as one of the ways that Kalnik locals use for creating products involving sustainable development. A the end of the day a story about the Panonian sea and Tatars ended in Ludbreg, where it was very interesting to calculate why this specific town is the “center of the world” and to see what was built in this area during the roman times in the Iovia finding site. We spent the third day in Bilogora. At the main Gathering site of Koprivnica’s hikers called Anin vrh, we recognized the main sorts of wood in Bilogora forests and found interesting similarities with their Croatian names and names in our foreign students’ languages. We also practiced tying knots and followed mountain markings on a hiking route to the Sunny village resort in Jagnjedovec. The Hećimović family presented to us their collection which helped us get to know the traditional way of life in a Prigorje village. The students especially bonded playing traditional team games. During the afternoon, spending time on top of a small hill, inspired by the beautiful view, students had the chance to paint on easels, and as a result, impressive landscape paintings were made. You can take a look at the gallery on the link: https://www.emaze.com/@AOQTFFOCF/cemlo-art Since the sky was bright, assisted by our school’s astronomy team and the Koprivnica Astronomy association, most of us for the first time in our lives, we managed to take a good look at Saturn and Jupiter. Our magnificent trip to Bilogora ended there. Next morning, very early, we headed out to perhaps the prettiest part of our country, National Park Plitvice lakes. Our themes were protected areas, makings of limestone and dolomites, and stone barriers that are truly one of a kind.  Next morning, very early, we headed out to perhaps the prettiest part of our country, National Park Plitvice lakes. Our themes were protected areas, makings of limestone and dolomites, and stone barriers that are truly one of a kind. Amazed by the time spent in Croatia, students used the last day to summarize impressions. The time has come to analyze the mobility, to hand earned certificates and to have a goodbye lunch. A happy Sicilian song was sung, and a few tears have fallen from the eye. We can not wait for the adventures that are waiting for us in the spring and summer! We are off to adventures in Lithuania, Turkey and Slovenia. You can take a look at the whole gallery on the link: https://read.bookcreator.com/Rm9RUby24AR8JwzXXS5njcBRyND3/CBByC_i1SMiBMHQnwwtjBA Link to local news Zoran Pintarić, prof. of geography and history
 U našoj Gimnaziji provodi se nekoliko europskih projekata, a među njima je i Erasmus+ projekt CEMLO (Connect – enjoy mountains & learning outdoors). Kao što je vidljivo iz naziva, provodni motiv projekta su planine, odnosno prostori gorja i planina, tj. očuvanog okoliša u širem smislu unutar kojeg se provode aktivnosti i terenska istraživanja s namjerom razvijanja svijesti o potrebi održivog razvoja u lokalnom području. Koristeći se prirodnim i društveno-kulturološkim resursima zemalja partnera (Italija, Litva, Slovenija, Turska, Hrvatska), učeći i rekreirajući se istodobno, učenici na otvorenom, u prirodi, istražuju materijalnu i nematerijalnu baštinu uključenih zemalja. Nakon što se zbog pandemijskih uvjeta dugo vremena nije u sklopu projekta moglo putovati, konačno se otvorila mogućnost da se krene na prvu mobilnost, nositelj koje je bila jedna mala škola (IIS Isa Conti Eller Vainicher) na Liparskim otocima u Italiji, od 26. rujna do 2. listopada ove godine. U međuvremenu su nam neki učenici uključeni u projekt i predviđeni za putovanje otišli na studij, drugi se nisu uspjeli cijepiti, što je bio jedan od zadanih uvjeta zemlje u koju se putuje, tako da smo na kraju otputovale u sastavu od četiri ženska člana – dvije učenice, maturantice Marija Gerić i Nika Novosel, i dvije profesorice, Jasna Kraljić- Cmrk i Lidija Novosel. Putovanje na tako daleku destinaciju bilo je dosta iscrpljujuće i dugotrajno: školskim kombijem do Beča, avionom do grada Catanije na Siciliji gdje se prespavalo jednu noć, pa autobusom do luke Millazzo, i konačno trajektom do najvećeg od sedam naseljenih Liparskih otoka, same Lipare. Otočje, uvršteno na UNESCO-ov popis svjetske prirodne baštine 2000. godine, oduševilo nas je zapanjujućom prirodom. Radi se o vulkanskim otocima u Tirenskome moru. Jedan od njih, Stromboli, nazvan i „svjetionikom Mediterana“, i danas ima aktivan krater, u što smo se mogli uvjeriti promatrajući ga navečer s broda kako svakih petnaestak minuta izbacuje male svjetleće erupcije. Također, popeli smo se na vrh kratera Vulcana visokog oko 500 metara, još jednog liparskog otoka, što je bio neponovljiv doživljaj.  Posjetili smo i još jedan otok, Panareu, a na Liparima proučili ostatke nekih od termalnih izvora, posjetili lokalnu vinariju, siranu i tvornicu kapara, upoznavši se tako s nekim od temeljnih djelatnosti otoka, i neprekidno uživali u fantastičnim vidicima i arhitekturi ovoga područja. Bilo je vremena i za kupanje u toplome moru, za šetnje po tamnom vulkanskom pijesku uz obalu i skupljanje neobičnih kamenčića, od čega su najimpresivniji oni nastali od lave ili od vulkanskog stakla. Usto smo naučili puno i o životopisnim ljudima, običajima, osobitom mediteranskom, sicilijanskom temperamentu, gastronomskim specifičnostima. Upoznali smo se, družili i razmijenili iskustva s našim ostalim zemljama partnerima, Slovencima i Litvancima (Turci na ovoj mobilnosti nisu uspjeli prisustvovati). Dakako, u sklopu naših predviđenih aktivnosti učenice su dojmljivo predstavile našu državu, grad i školu. Sudjelovale su na aktivnostima međusobnog upoznavanja i prenošenja iskustava, istraživale mjesto i lokalne posebnosti (treasure hunting) i rješavale kviz kojim su pokazale koliko su toga usvojile i naučile na ovoj mobilnosti. Na našemu putovanju prošli smo i kroz Cataniju, grad pod Etnom, koji također nismo propustile istražiti. Oduševio nas je središnji trg, Piazza del Duomo, na kojemu se nalazi katedrala svete Agate. Simbol grada je mali slonić Liotro napravljen od crne lave, koji je ujedno dio središnje fontane na trgu. Sve u svemu, projekt i ova mobilnost omogućila nam je stjecanje jednog nezaboravnog iskustva, boravka na, kako se još nazivaju, mističnim Eolskim otocima, upoznavanje jedne osobite kulture i načina života ljudi na ovim prostorima, multikulturalno druženje i razmjenu iskustava s našim prijateljima iz partnerskih škola koje željno krajem ovog mjeseca očekujemo u našoj školi na našemu domaćinstvu u sklopu CEMLO projekta.  Naš današnji sugovornik je Zdenko Lončarić. Jedan je od pčelara u našoj županiji. Dolazimo u kontakt s njim želeći saznati nešto više o simbiozi pčela i šumskih ekosustava. On je trenutno umirovljen i ima svoj pčelarski OPG. Zanima nas problematika, tj. povezanost pčelarenja sa zdravljem i bogatstvom šumskog ekosustava. 1. Pitanja za upoznavanje.
Moj dan počinje sa pregledom zabilješki u pčelarsku bilježnicu i pripremom za odlazak na pčelinjak koja obuhvaća uzimanje zaštitnog odjela, dimilice, rukavice te ostalog potrebnog pribora alata i opreme koja će nam taj dan trebati u pčelinjaku. Nakon dolaska na pčelinjak prvo se obučemo u zaštitnu odjeću i pripremimo dimilicu. Potom slijedi pregled zabilješki u pčelarsku bilježnicu i na licu mjesta, zavisno od zabilješke otvaramo košnicu i pregledavamo zajednicu je li stanje od zadnjeg puta ostalo isto ili se promijenilo na bolje ili pak za nas pčelare na lošije. Prema stanju poduzimaju se radnje i postupci koji pripremaju zajednicu za daljnji razvoj. To mogu biti razni poslovi sa ciljem pripreme zajednice za predstojeću pašu ili za zimovanje pčela, dakle sve zavisi od stanja u samoj zajednici i zabilješkama koje mi pčelari vodimo za tu košnicu. Nakon što smo pregledali zajednicu i odradili određenje radnje slijedi upis u pčelarsku bilježnicu što smo odradili ili što treba drugi puta odraditi. I tako od košnice do košnice. Nakon što smo završili sa pregledima i radnjama slijedi mali odmor u prirodi uz neizbježan zvuk zujanja pčelica koje svaki dan marljivo rade i sakupljaju hranu za predstojeće razdoblje.
2. Klimatske promjene, sve jače i jače utječu na naš okoliš.
Ljudi obično promatraju šume kroz izvore sirovina koje dobivamo iz njih; drvo, gljive, divljač, no mi želimo ljudima pokazati da šuma nije samo to, već da je šuma niz isprepletenih organizma koji žive u nekom suživotu te bismo htjeli ukazati na funkcije tih organizama. 3. Pitanja o važnosti šuma za pčelarenje
prof. Samardžić  Razgovor s Krunoslavom Indirom, voditeljem Centra za urbane i privatne šume u Varaždinu Hrvatskog šumarskog instituta, obavljen je 5. 5. 2021. godine u prikladnom šumskom ambijentu. • Kakva istraživanja provodite u okviru Šumarskog instituta? HŠI kao jedan od 25 javnih znanstvenih instituta u RH 6 znanstvenih zavoda + odjel rasadničke proizvodnje (ekologija, genetika, uređivanje, uzgajanje, zaštita i EFISEE) Istraživanja se provode kao dio projekata financiranih od države ili naručitelja iz gospodarstva. Osim istraživanja bavimo se i izradom elaborata, studija, šumskogospodarskih planova za privatne šume, nacionalne parkove i stroge rezervate koje ugovaram na tržištu, na temelju natječaja. • Možete li nam ukratko opisati primjer jednog od vaših istraživanja? Trenutno u mom zavodu imamo nekoliko istraživačkih projekata. Osobno sam uključen u projekt naručitelja Hrvatske šume d.o.o.: Primjena ručnog laserskog skenera u inventuri šuma. Tehnologija terestričkog laserskog skeniranja polako ulazi u šumarstvo i ovim istraživanjem testirana se upotreba u izmjeri elemenata strukture sastojine i pojedinačnih stabala u uvjetima nizinskih lužnjakovih šuma. Provedene su klasične izmjere prsnih promjera i visina stabala na određenoj površini, te skeniranje. Usporedbom rezultata i troškovnom analizom dobit će se informacije o primjenjivosti te tehnologije u radovima izmjere sastojina. • Koji je bio vaš osnovni motiv prilikom odabira zanimanja? • novac, rad u prirodi, zadovoljstvo poslom... S obzirom da sam tijekom odrastanja u blizini šume često i boravio u njoj, da volim biti na otvorenom u društvu biljaka i životinja, svidjela mi se mogućnost da mi to postane struka. Nakon upisa na Šumarski fakultet dalje je sve išlo svojim tokom. Posao je dinamičan, dijelom terenski, dijelom uredski, ovisno o konkretnom radnom mjestu. U operativnom šumarstvu većina kolega je vezana uz određeno područje jedne šumarije ili uprave šume. U institutu te granice nema, mogućnosti su velike jer je prostor za rad cijela RH, a u međunarodnoj suradnji i cijeli svijet. Ljudi emotivno reagiraju na prizore rušenja šume. • Gospodari li se šumama u Hrvatskoj na zadovoljavajući način? Ne vjerujem da itko uživa u prizorima kakvi se sreću na lokacijama gdje se upravo ruši šuma i izrađuju drvni sortimenti, gdje se kreću veliki traktori i strojevi koji su nužni. Međutim, ako pogledamo današnje državne šume oko nas...ovdje u kontinentalnom dijelu Hrvatske sve su one nastale tako da se neka stara šuma posjekla i obnovila. Ciklus života stabla i nove šume traje i preko 100 g. U biologiji je neminovno da sve mora jednog dana umrijeti pa tako i stabla. 5 obzirom da su šume obnovljivi resurs, stručnim radom zasnovanim na znanstvenim spoznajama, uzgajanje šuma i njihova obnova važna su i gospodarska djelatnost koja na višestruke načine pridonosi općem napretku. Državnim šumama u RH koje čine oko 75% svih šuma gospodari se već 250 godina organizirano i prema zakonskoj regulativi. Rezultat takvog gospodarenja je konstantno pozitivna bilanca sječe i prirasta, odnosno siječe se uvijek manje nego što priraste. Na manjim površinama to naravno ne može biti tako, ali ako se promatra cijela država, biomase u šumama ima sve više i više, što je posljednjih godina postalo izuzetno važno i s aspekta pohrane ugljika, a sve vezano uz klimatske promjene. Ne mogu se sve države pohvaliti time. To je s jedne strane i zbog toga što je na ovim prostorima industrijalizacija išla sporije nego u zapadnom svijetu i šume su ostale sačuvane, ne postoji problem prenapučenosti i manjka poljoprivrednih površina i slično, a s druge strane naši šumari bili su kroz povijest dovoljno blizu centrima šumarske znanosti u Europi pa su brzo primjenjivali nove spoznaje. Uz neizbježne moguće pogreške koje se događaju u svim strukama svakodnevno, generalno mogu reći da se šumama do sada gospodarilo na zadovoljavajući način. • U kakvom su stanju šume u Hrvatskoj? Bez obzira na zadovoljavajuće gospodarenje šumama, one su danas su pod pritiskom raznih biotskih i abiotskih faktora. Neke vrste drveća, važne i s ekološkog i gospodarskog aspekta, pod pritiskom su novih štetnika i bolesti, koje su došle iz drugih krajeva svijeta, kao nuspojava globalizacije. Spomenut ću hrastovu mrežastu stjenicu posljednjih desetak godina, kestenovu osu šiškaricu, sušenje poljskog jasena uslijed gljive Chalare. S nekima od tih štetnika uspješno se nosimo, a za neke još nema „lijeka" i neizvjesno je u kolikoj mjeri će utjecati na opstanak neke vrste drveća. U prošlosti je već bilo izumiranja nekih šumskih vrsta drveća i teško je vjerovati da se to više neće događati. Oštećenost šumskih ekosustava u Europi i Hrvatskoj sustavno se prati od sredine 80.godina prošlog stoljeća (ICP Forests). U RH se ono provodi na bioindikacijskim točkama u mreži 16 x 16 km. Takvih je točaka oko stotinu u šumama Hrvatske, i na njima se svake godine procjenjuje oštećenost krošanja. Osim tih točaka postoji i 7 tzv. Level II ploha koje su opremljene opremom za sveobuhvatno praćenje stanja u različitim šumskim ekosustavima, od meteorološke stanice, prikupljanja i analize oborinske vode, analize procjednih voda, praćenja prirasta na dendrometarskim trakama i sl. Osim štetnika, u šumama su sve češće i prirodne nepogode, ledolomi, vjetroizvale i sl., što dodatno vrši pritisak na stabilnost tih ekosustava. Ljudi šume najčešće promatraju samo kroz vrijednost drvne mase ili lovne divljači, a zaboravljaju na mnoge ostale koristi koje imamo od šuma. Kroz ovaj projekt željeli bismo proširiti spoznaje o mnoštvu različitih općekorisnih funkcija šuma. • Možete li nam nabrojati koje su općekorisne funkcije šuma? Ljudi su odavno bili svjesni da šuma ima i druge koristi osim drveta za ogrjev i kao građevni materijal. Međutim, trebalo je proći dosta vremena da se te „općekorisne funkcije" pobliže opišu i počnu koristiti u poimanju šuma. Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, akademik Branimir Prpić prvi je u Hrvatskoj predložio popis te metodologiju vrednovanja općekorisnih funkcija šuma. Ta se metodologija koristi, uz manje dorade, i danas. Naime, prilikom izrade šumskogospodarskog plana (svakih 10 godina za određeno šumsko područje) propisano je ocjenjivanje općekorisnih funkcija šuma kako bi se time moglo komparirati ta ocjena s drugim područjima, odnosno kako bi se moglo uočiti dolazi li na nekom području do smanjenja ili povećanja ukupne ocjene općekorisnih funkcija šuma. Osnovnih 9 općekorisnih funkcija šuma prema navedenoj metodologiji su: Svaka najniža jedinica gospodarenja šumom, tzv. „odsjek" koji je prosječne površine od nekoliko hektara do nekoliko desetaka hektara, mora se ocijeniti odgovarajućim ocjenama za svaku od navedenih 9 općekorisnih funkcija šume. • Može li se s materijalne strane vrednovati i uspoređivati različite općekorisne funkcije šuma? Možete li nam približiti neke od takvih usporedbi? Već iz samih odnosa između pojedinih općekorisnih funkcija vidljivo je koja ima „veću težinu". Ukupnu ocjenu najviše podiže činjenica nalazi li se neki odsjek unutar zaštićenog područja. Financijsko iskazivanje vrijednosti šume kroz ocjene općekorisnih funkcija nije u praktičnoj primjeni. Ono se koristi samo u slučaju kada se neki dio šume za potrebe infrastrukture ili nekih drugih investicija sukladno prostornim planovima treba pretvoriti u neko drugo, nešumsko zemljište.iJ takvim situacijama investitor je dužan platiti naknadu za smanjenje općekorisnih funkcija šume, što je regulirano odgovarajućim podzakonskim aktima, a za obračun naknade koriste se upravo ocjene općekorisnih funkcija iz šumskogospodarskog plana. Takve naknade su znatne i višestruko premašuju vrijednost same drvne mase. Krunoslav Indir je zaista vrlo iscrpno odgovorio na sva naša pitanja. Intervju smo završili neobaveznim ćaskanjem okruženi zelenilom, obogaćeni novim spoznajama o velikoj vrijednosti šumskog blaga našeg kraja. Iako je neko vrijeme vladalo zatišje što se tiče CEMLO projekta, mi (biološka grupa) smo iza kulisa strpljivo radili na njemu. Plakati o najčešćim vrstama drveća koje možemo pronaći u našem području postavljeni su u hodniku škole. Na plakatima možete vidjeti trešnju, o kojoj je plakat napravila Petra Ketiš, lipu i bukvu Mihaela Imbriovčana te grab i hrast Ennija Davida Komljenovića. Svaki plakat ukratko opisuje najbitnije značajke tog drveća. Izradom ovih plakata željeli smo vršnjake, ali i ostali znatiželjnike, upoznati s najčešćim vrstama drveća ovog kraja i kako ih prema osnovnim značajkama razlikovati od ostalih vrsta drveća, poput lista, ploda te izgleda kore. No, uz to, jedan od ciljeva je bio da se maknemo od te gradske vreve i uputimo u mirno, tiho zelenilo našeg kraja i jednostavno uživamo u svježem zraku kojega nam ponekad toliko treba. Ennio David Komljenović 
As part of the international Erasmus+ project CEMLO, on 9 February 2021, a poster exhibition of student works on the topic of "Legends" was opened. The exhibition presents a collection of local legends, folk and fairy tales, and literary tradition of our region that were collected, arranged, translated and illustrated by our students. These legends relate to life in our autochthonous space and the surrounding nature – forests, rivers and mountains that are the underlying motive of the CEMLO project. The whole activity and the posters on display fit into the recent curriculum approach implemented in our education system highlighting the importance of cross-curricular activities. As soon as epidemiological conditions allow, we intend to go to the authentic sites mentioned in the presented legends and make another, historical-geographical-biological-recreational combination of our activities. All the material has been digitalised and can be shared with other schools. We also hope that soon we will be able to present the displayed legends to our European project partners.
- Cemlo team
U sklopu međunarodnog Erasmus+ projekta CEMLO u kojemu sudjeluju učenici naše škole, 9. veljače 2021. godine otvorena je izložba učeničkih radova na temu „Legende“. U skladu s ciljevima i zadanim aktivnostima projekta koji uključuju proučavanje lokalne materijalne i
nematerijalne baštine, lokalne tj. pučke književnosti odnosno usmenoknjiževne tradicije, priča i predaja kao dijela kulturnoga identiteta kojim se uklapamo u europski kulturni krug, članovi CEMLO tima, učenici Marko Antonio Cug, Sabina Horvat, Nika Novosel, Josipa Sever i Nika Šprem prvo su vođeni profesoricom Lidijom Novosel proučili, izdvojili i obradili neke od najupečatljivijih podravskih legendi vezanih uz lokalitete našega kraja (Koprivnica, Đurđevac, Kalnik, Ludbreg), kao i usmenih predaji povezanih sa životom u našem autohtonom prostoru, zavičaju i prirodom u kojoj živimo i kojom smo ukruženi: šumom, rijekom, gorjem – što je još jedan od važnijih ciljeva projekta: spajanje prirodnih i društveno-kulturoloških resursa. Nakon toga učenici su obrađene legende preveli na engleski jezik, u čemu ih je vodila profesorica Jasna Kraljić-Cmrk. Zatim su nastupili naši školski umjetnički talenti, učenici četvrtih razreda Blanka Bunić, Viktor Krušelj, Sara Maljak, Dora Orošić, Lucija Rimac, Tamara Sinjerec i Hana Švelec, uz podršku, pomoć i umjetnički pečat profesorice Ive Bolfek, te su vođeni osobnom umjetničkom vizijom dojmljivo ilustrirali tekstove. Tako su interdisciplinarnim i timskim radom nastali plakati za izložbu koja je postavljena u holu naše škole. Na otvorenju izložbe cjelokupni rad u ovoj aktivnosti predstavili su učenici koji su autori obrađenih legendi i koordinator projekta CEMLO profesor Zoran Pintarić. Cijela aktivnost i izloženi plakati uklapaju se u recentni kurikulumski pristup i reformske procese koji su se počeli provoditi u našem obrazovnom sustavu i podudaraju se kako s kurikulima pojedinih nastavnih predmeta, tako i međupredmetnim područjima te mogu poslužiti kao nastavna sredstva i poticaj u scenarijima poučavanja. Produkti aktivnosti bit će predstavljeni i na stručnim nastavnim vijećima, a vjerujemo da će biti zanimljivi i lokalnoj javnosti. Čim dođe do smirivanja pandemije i kad epidemiološke prilike dopuste, namjeravamo krenuti na autentične lokalitete o kojima govore prezentirane legende i napraviti još jedan, povijesno-geografsko-biološko-rekreativni spoj naših aktivnosti. U planu je i suradnja s lokalnim sakupljačem ostalih podravskih i prigorskih predaja, bajki i priča, a onda i nove izložbe i novi eksponati, a nadamo se da ćemo ovo što smo dosada napravili vrlo brzo moći pokazati i našim europskim prijateljima, sudionicima CEMLO projekta. Svi materijali su digitalizirani i možete ih koristiti na poveznici https://read.bookcreator.com/-L2aSbb_DoiiuRdlvrUbz94uKUQi0Ac1GppPK0_mrJo/nHb7Rb9ISDeXHO01SjRuhw
- Lidija Novosel, prof.
|
